Riznica znanja: knjižnica
Povijest knjižnice čvrsto je povezana s poviješću naše odgojno-obrazovne ustanove. Razdvajanje Hrvatsko-srpske osnovne škole i gimnazije 1993. g., potaklo je i pitanje podjele knjižnice. Fond knjižnice podijeljen je prema ovim načelima: po latinskom ili ćiriličkom pismu i po mjestu izdanja, a mađarske knjige podijeljene su popola.
U novoj je zgradi 1996. g. knjižnica dobila svoje pristojno mjesto i barem onda se to tako činilo, široki prostor. Knjižnica je smještena na drugom katu u tri prostorije od kojih u jednoj se nalazi fond za posuđivanje, sa slobodnim pristupom knjigama na policama, druga je uređena za čitaonicu i kabinet za nastavu, a treća, središnja, najveća i najimpozantnija prostorija s priručnom zbirkom u zastakljenim ormarima, s uređajima za uporabu audialnih i audiovizualnih dokumenata, sa slikama i časopisima je namijenjena predavanjima, natjecanjima, književnim tribinama, projekciji filmova i primanju visokih gostiju u svečanim okolnostima. Čitaonica je neko vrijeme služila za skladištarenje knjiga, udžbenika, za čuvanje velikodušnih i obilnih knjižnih poklona od roditelja naših učenika, te ovdje čuvamo dio knjižne ostavštine profesora Ivana Mokutera i stara hrvatska školska izdanja u Mađarskoj.
Zahvaljujući potpori Hrvatske državne samouprave, Republike Hrvatske i Zaklade za nacionalne i etničke manjine u Mađarskoj fond knjižnice se znatno povećao. Godine 2013. fond knjižnice prelazi 25 tisuća dokumenata.
Naša je knjižnica služila i dan danas služi mjestom mnogih knjižničnih, školskih, zemaljskih, čak i međunarodnih događaja (npr. Hrvatski znanstveni skup, državno natjecanje u kazivanju poezije i proze na hrvatskom jeziku, natjecanje u kazivanju priče na hrvatskom jeziku itd.). U knjižnici smo priredili literarne čajanke, prevodilačke radionice na kojima smo uza šalicu čaja prevodili Dragutina Tadijanovića na mađarski jezik i Attilu Józsefa na hrvatski, 2005. povodom 100 godina od njihova rođenja. Uključili smo se i u svemađarsku kulturnu manifestaciju „A Nagy Könyv”, kandidirali smo i skupljali glasove za mađarski prijevod hrvatskog romana pod naslovom „Divlji konj” Božidara Prosenjaka. Knjižnica je bila organizatorica izložbe o Ruđeru Boškoviću, o Bunjevcima i Šokcima, suorganizatorica privremene izložbe Mohačkog muzeja „Kanizsai Dorottya” pod naslovom „Hrvati u Mađarskoj – Bošnjaci i Šokci“ 2006. g. Ovdje su se odvijale književne tribine s hrvatskim piscima: Miro Gavran, Nedjeljko Fabrio, Mladen Kušec, Goran Ferčec, Božidar Prosenjak, Pajo Kanižaj, od naše inteligencije Matilda Bölcs, Jolanka Tišler, Marko Dekić, Stipan Blažetin, Stjepan Blažetin, Toma Krekić, Timea Horvat, Lajoš Škrapić, Marin i Živko Mandić, Marin Velin, Dinko Šokčević, Šandor Horvat, dr. Ernő Eperjessy, Đuro Šarošac, Jakša Ferkov i drugi.
Od 1996. g. knjižnica se redovito javlja na različite natječaje, predano je ukupno preko 30 natječaja za različite programe i za kupnju hrvatskih knjiga, na kojima je dobiveno ukupno preko pet milijuna forinti. Uspjeli smo dakle prilično razviti fond knjižnice po potrebama naše ustanove, misleći i na našu hrvatsku zajednicu u Budimpešti i njenoj okolici. Ne pretjerujemo kada tvrdimo da naša školska knjižnica raspolaže najbogatijom i najraznovrsnijom hrvatskom građom među knjižnicama ne samo u Budimpešti nego i u cijeloj Mađarskoj.
U našu knjižnicu i nadalje bez kucanja mogu ulaziti svi naši sadašnji i bivši učenici, te djelatnici koji žele dobiti informacije u svezi s hrvatskim jezikom, književnosti i kulture, ili se pak razonoditi. Trudimo se i nadalje ostati kako otok hrvatske kulture u multikulturalnoj Budimpešti, tako i uporište duhovnosti, klasične kulture i obrazovanja.
Za uvećavanje kliknite na sliku!
